Zašto radnici napuštaju šefove, a ne kompanije?

Toksični šef i pravi lider na prvi pogled možda djeluju slično – obojica nose odijela i imaju titulu na vratima ureda. Međutim, razlika između njih je kao između brze hrane i fine večere – jedno ti kratkoročno djeluje dobro, ali na kraju se osjećaš jadno, a drugo ti pruža dugotrajno zadovoljstvo i ugodan osjećaj u želucu.

Photo: AI

Lider inspirira, tokstični kritizira

Toksični šef je poput osobe koja tvrdi da „nema vremena za tvoje glupe ideje“, ali uvijek pronađe vremena da ti prigovori što nisi savršeno formatirao Excel tablicu. On upravlja kroz strah, kontrolu i kritiku, a njegove pohvale su rijetke poput snijega usred ljeta. Takav šef vidi zaposlenike kao sredstvo za vlastite ciljeve i uživa u mikromenadžmentu do te mjere da provjerava čak i boju kemijske olovke kojom se potpisuju dokumenti. Atmosfera koju stvara podsjeća na bojno polje, gdje svatko pokušava izbjeći metak kritike skrivajući se iza drugih. Kreativnost u takvom okruženju nestaje brže od besplatnih kroasana u uredu u ponedjeljak ujutro.

S druge strane, pravi lider ima moć da inspirira svoje zaposlenike kao motivacijski govornik – ali bez dosadnih klišeja i lažnog osmijeha. Lider sluša tvoje ideje, čak i one najbizarnije („Što ako u pauzi za ručak uvedemo trampoline u sobu za sastanke?“) i spreman je reći „Hajdemo to isprobati!“. Kada nešto krene po zlu, lider neće glumiti Sherlocka Holmesa tražeći krivce, već će zajedno s timom sjesti, naručiti pizzu i smisliti rješenje. Za razliku od toksičnog šefa, lider daje svojim zaposlenicima slobodu poput roditelja koji djecu puštaju u park – s povjerenjem i blagim nadzorom da ne završe na hitnoj pomoći.

Dok toksični šef ne zna pohvaliti bez sarkazma („Bravo, ovaj put nisi potpuno zeznula izvještaj“), pravi lider pronalazi načine da pohvali i najmanji napredak („Hej, ova tablica je remek-djelo! Da Vinci bi bio ponosan!“). Takav pristup čini da zaposlenici rastu samopouzdanje brže nego popularnost videa s mačkama na internetu.

Gluma vs. iskrenost

Toksični šef često se pravi zaposleniji nego što stvarno jest, glumeći važnost poput glumca u lošoj telenoveli. S druge strane, lider radi rame uz rame sa svojim zaposlenicima, pokazujući primjerom što znači biti dio tima – čak i ako to znači povremeno napraviti kavu za sve.

Dok toksični šef stvara uredsku atmosferu punu napetosti, pravi lider pretvara ured u mjesto na koje zaposlenici dolaze s osmijehom, čak i ponedjeljkom. To je kao razlika između života u zatvoru i boravka u all-inclusive resortu – jasno je gdje bi većina radije bila.

Sluga a ne gospodar

Na kraju krajeva, lider zna da je njegova uloga služiti timu, a ne obrnuto, dok toksični šef misli da je tim tu da njemu služi kavu i čisti cipele. Odaberite mudro, jer s jednim ćete se smijati, rasti i veseliti radnom danu, a s drugim ćete u nedjelju navečer razmišljati kako bi radije prodavali kokice na plaži nego se vratili u ured.