ChatGPT-a u političkim kampanjama ili kad ti kampanju vodi robot

U posljednje vrijeme svatko pri zdravoj tipkovnici ima mišljenje o umjetnoj inteligenciji. Neki tvrde da će nas zamijeniti na poslu, drugi da će nas zavesti, a treći – da će nam birati vlast. I dok jedni piju kavu s ChatGPT-em kao da im je najbolji frend, drugi se pitaju: čeka li nas politička budućnost u kojoj kampanje vodi – algoritam?

Hrvatska tu nije iznimka. Radeći u političkim kampanjama i prateći konkurenciju puno sam već puta vidio kako umjetna inteligencija ulazi u ring domaće političke borbe, ali ne uvijek s najboljim namjerama, a još manje s kvalitetom koja bi kandidate mogla zadovoljiti. Zato se i stalno pitam što sve može poći po zlu kad se umjesto političkog savjetnika angažira – chatbot.

ChatGPT za glasove? Može, ali uz nuspojave

Prva stvar: AI je brz, jeftin, neumoran i jako uvjerljiv – nešto kao savjetnik za odnose s javnošću koji nikada ne pita je li mu izdani račun plaćen. Ali upravo zato može biti i opasno oružje. Jer, kad AI generira političke poruke, lako se sklizne u područje manipulacije. Umjetna inteligencija može prilagoditi poruke svakome – teti iz Vrpolja, umirovljeniku iz Splita, studentu iz Osijeka – i svima reći točno ono što žele čuti. Nije ni čudo da stručnjaci sve češće govore o „mikrotargetiranju birača“ kao o novoj političkoj crnoj magiji.

U svijetu već imamo primjere kako to izgleda kad se AI upotrijebi za "tamnu" stranu. U SAD-u su ljudi dobivali pozive s glasom koji je oponašao predsjednika Bidena i govorio im da – ne izlaze na izbore! U Turskoj, cijeli roj botova preplavio je društvene mreže i širio propagandu. A u kampanji republikanca Rona DeSantisa pojavio se deepfake video Donalda Trumpa – naravno, ne u najpovoljnijem svjetlu.

Hrvatska verzija: Nitkolina i saborski ChatGPT

Da ne bi sve ostalo na strancima – i mi konja za trku imamo. Možemo! su lansirali svoju Nitkolinu – prvu hrvatsku AI političarku. Nitkolina izgleda kao da je pobjegla iz SF serije, ali iza nje stoji ozbiljna poruka: ukazati na problem lažnih vijesti i dezinformacija u kampanji. U svojoj digitalnoj kampanji ona poručuje da je uvijek iskrena i transparentna, za razliku od „onih drugih“ koji koriste botove, klik-farme i slične magične naprave.

S druge strane, imamo i slučaj zastupnika pozicije, koji je u Saboru održao govor o stanju u zdravstvu toliko robotiziran da je kolegica iz oporbe pitala: „Je li ovo novi član Odbora, ChatGPT?“ Cijela scena izgledala je kao skeč iz Monty Pythona. Kasnije analize su pokazale da je njegov govor vrlo sličan onome što bi generirao ChatGPT. Slučajnost? Možda. Ili samo još jedan primjer političkog copy-pastea uz pomoć umjetne inteligencije.

Autentičnost? Što je to?

Jedan od većih problema kad političari koriste AI alate jest – gubitak autentičnosti. Jer ljudi ne žele da im kampanju vodi neki robot s američkim naglaskom. Žele političara koji griješi, zamuckuje, ponekad kaže glupost – ali to kaže iz srca. Kad poruke postanu previše „uglađene“, previše ispeglane, ljudi počinju sumnjati: tko to zaista govori?

Osim toga, AI zna halucinirati. Ne u stilu „vidim jednoroge“, nego u smislu da izmisli podatke, događaje, pa čak i citate. Jedan poznati stručnjak iz Silicijske doline rekao je da njihova tvrtka zabranjuje chatbotovima komentiranje političkih kandidata – jer je rizik od grešaka jednostavno prevelik. A mi? Mi još nismo odlučili. Za sada se čini da naši političari sve više flertuju s idejom da im ChatGPT piše statuse, govore, možda i sučeljavanja. Jednom kad se pojavi deepfake premijer koji vas gleda ravno u oči i obećava da će popraviti ceste i izgraditi vrtiće hoćete li mu vjerovati?

Transparentnost, etika i sve ono dosadno, ali važno

Kad se govori o AI i politici, ne može se zaobići pitanje etike. Jer tko je odgovoran ako chatbot slaže? Tko priznaje grešku kad AI napiše uvredljiv status? I najvažnije – trebaju li građani znati da je sadržaj koji čitaju napisao stroj, a ne stvarna osoba?

OpenAI i druge tvrtke već pokušavaju uvesti neka pravila: zabranjuju korištenje svojih alata za izradu deepfakeova pravih kandidata, za širenje lažnih informacija o izborima, i slično. EU također priprema zakone koji će zahtijevati označavanje AI sadržaja. Ali dok zakoni ne stupe na snagu, sve je na – političkoj dobroj volji.

Ipak ima stranaka koji su otišle korak dalje i donijeli vlastiti kodeks političkog ponašanja na društvenim mrežama – obećavaju da neće koristiti botove, deepfakeove ni klikbajt naslove.

AI može biti fora, ali nije zamjena za ljude

Na kraju dana, AI može biti koristan alat u kampanjama – ako ga se koristi pametno i odgovorno. Može pomoći u analizi podataka, pripremi materijala, čak i u brainstormanju slogana („Za budućnost, ali bez bugova!“). Ali ne može (i ne smije) zamijeniti ljudsku prosudbu, empatiju i odgovornost.

Politička komunikacija mora ostati stvar ljudi – ne algoritama. Jer demokracija ne funkcionira ako birači ne znaju tko im se obraća, zašto i u čije ime. ChatGPT ne ide na izbore. Vi idete.

Zato kad vas sljedeći put netko pokuša impresionirati savršeno skrojenim govorom ili čudno generičkim statusom na Fejsu, zapitajte se: govori li mi to političar... ili njegov digitalni doppelgänger?

U svakom slučaju – pazite koga ili što lajkate.

(**za stvaranje ovog teksta koristio sam AI u stvaranju fotografije kao i skupljanju podataka o ovoj temi. No dobro sam čekirao izvore i pretresao tekst kako mi ne bi izgledao kao prijevod s engleskog silicijskog autora)